Djeci trebaju granice u kojima se slobodno mogu kretati.
Mamino NE im je orijentir.
Bez njih se osjecaju kao putnici na brodu na pustoj pucini gdje se granice ne vide.
Sve je dozvoljeno, ali zastrasujuce jer kopno se ne vidi.
Djeca bez granica su isfrustrirana, vrlo cesto agresivna-prema okolini i sebi.
Tako nas uci savremena pedagogija. I smatram to ispravnim.
Ali onda dijete odraste, i dodju drugi “pedagozi” koji kazu: granice ne postoje.
Cini sto zelis.
Just do it!
The sky is the limit.
WTH, ko jos zeli da ne vidi kopno i da mu nebo na horizontu bude granica?
Svako voli slobodu i odrasli i djeca i mame. A isto tako i mame trebaju reci NE. Znaci sredina zlatna u svemu. Naci ravnotezu i ne valja kad dijete radi sta hoce a isto tako ne valja kad meme samo govore ne i ne i ne i ne.
Sredina i jeste to da djetetu das granice, okvir, pokazes mu dokle smije ici i u okviru tih granica ono ima slobodu.
Post je o tome da smo odgajani na jedan nacin a kad odrastemo ubjedjuju nas da trebamo zivjeti drugacije. Ko derista bez granica i obzira
Trudim se odgajati djecu tako da uvijek budu svjesni ljudi koji prelaze granice tako sto ih rijecima izbrisu. Svjesnost Allaha uveliko pomaze u pravljenju sopstvenih a Njegovih granica. Kad mi kazu kako “onaj” to ima ili moze pribjegnem onom ” da ga vidis da jede govna bil i ti jela”.
Upravo.
Posto si sad u drustvu koje proklamuje ovaj zivot bez granica i ikakvih ogranicenja, vidjeces da je to drustvo- drustvo derista.
Ali belaj je sto kod njih argument “bil i ti jeo govno” ne znaci nista. on bi jeo govno samo da pokaze da moze da jede sta hoce 😀