Podsjeti me jedan post na temu o kojoj sam htjela odavno pisati, o kojo je svako od nas razmisljao i mnogi dosli do slicnog zakljucka. Tema velike i male stvari u zivotu.
Kaze, zivot cine male stvari, pa onda nabroji: izlazak sunca, kafa sa voljenom osobom, posmatranje djeteta dok spava, setnja pored rijeke, uzivanje u pogledu sa planine…ili na planinu. I slicne “sitnice”.
A velike su stvari, kao, diploma, novac, slava, moc.
Sad se ja pitam, kol’ko ti to kostaju noge?
Koja je cijena tvog vida?? Za diplomu kojeg fakulteta bi dao tu sitnicu, cinjenicu da vidis?
Da li bi mijenjao svoj sluh za mjesto americkog predsjednika?
I osjetilo mirisa za ugled naucnika?
Hoces da ti umjesto kise padaju euri? Koliko dugo bi to podnio?
Misli!
Uzmi dijamante u zamjenu za osjecaj sitosti.
A? Prija li pomisao? Ili zulja kao glad?
I bode kao dijamantni vrh?
Jesi li ikad rekao hvala ti Allahu za gravitaciju?
Stvore stvoreni.
Kada Sunce sjaj izgubi,
I kada zvijezde popadaju,
I kada se planine pokrenu,
i kada steone kamile* bez pastira ostanu,
I kada se divlje životinje saberu,
I kada se mora vatrom napune,
I kada se duše sa tijelima spare,
I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana
zbog kakve krivice je umorena,
I kada se listovi razdijele,*
I kada se nebo ukloni,
I kada se Džehennem raspali,
I kada se Džennet približi –
SVAKO CE SAZNATI ONO STO JE PRIPREMIO.
(KUR’an 81:1-14)
ja, subhanallah, evo ovih dana malo mi se sluznica grla upalila, pa kao da je bila isušena i nemere insan da izdrži, pa baš kontam, vidiš ti te blagodati te sluznice…nit joj mi šta možemo a toliko smo ovisni o njoj i toliko nam koristi, bez i truna našeg upliva u to…da ne govorimo o tim ostalim stvarima…neka je slavljen Milostivi.
ps. i mene je taj post podsjetio, al na neke druge stvari 🙂
Koje?
šta te briga 😀
Trebamo svaki dan Allahu zahvaljivati na svim blagodatima i udobnostima zivota. Krov hrana hljeb voda odjeca. Bracni drug djeca. Itd id. Malo iskusenje pa sta cemo kako cemo umjesto da se sjetimo svih blagodati od Allaha