Author: mrav

mrav

Cobanice, kraljice!

I dalje me iritira simbolika krune i krunisanja a tesko to mogu drugima da prenesem i pojasnim…mislim ocito je do mene, kad me tako malo ljudi razumije?
HElem, u muslimanki i muslimana se ustalilo to da za stavljanje hidzaba kazu krunisanje, tj hidzab ko nekakva kruna ispade…Zasto? Jer muslimanka eto treba ponosno da ga nosi…k´o krunu.
A muslimanka je eto i kraljica u svojoj kuci. Heh.

Sad se ja pitam, zasto sebi dozvolimo da se opisujemo onako kako nas ni Allah uzviseni ni POslanika voljeni s.a.w.s nikad nisu opisali?
VEc sam pisala o tome, meni je moj hidzab ko radno odijelo a ne k´o kruna, i ni malo ga ne dozivljavam manje vrijednim zbog toga.
Odakle taj nagon da se zovemo kraljicama i kraljevima, jel mi se cini ili je to kompleks nize vrijednosti, pa nam nije dovoljno dobro ime kojim nas je nazvao poslanik s.a.w.s kad je rekao:
“Svi ste vi PASTIRI,a svaki pastir je odgovoran za svoje stado. Imam je pastir i on je odgovoran za svoje stado.Muskarac je pastir u svojoj porodici i on je odgovoran za nju. Zena je pastir u kuci svog muza i ona je odgovorna za to. Sluga je pastir kod svog gospodara i bice odgovoran za to. I svi ste vi pastitri i bicete pitani za svoja stada! » (Mutefekun alejh).

Zasto nam je draza kruna od pastirskog stapa, jadni mi?
Jel to osjecaj inferiornosti skriven u “umisljenoj velicini” (Hvala alki za onaj citat, volim ga!)?
Kompenzacija toga sto hidzab smatras nedostatkom, pa mu dajes ime kruna da popravis prosjek?
Da se bolje osjecas kad ti na ulici upute podozrive poglede?

Allah, Allah!

I reci: “TRUDITE SE! Allah će TRUD vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti. (Et-Tevba, 105)

A trude se RADNICI!

Pocnimo gledati na sebe kao na radnike, pastire, cistace- one koji donose napredak, cuvaju od raspada i vukova, i uklanjaju necistoce iz svijeta a ne da prisvajamo simboliku onih koji na tudjim grbacama landuju!

Jedan normalan post, za promjenu.

Ono kad sebi napravis kafu i sjednes na voxy, pa te ponese alkemija krajine 🙂 Kad porastem bicu ko vi!

Inace, kad ne citam blogove, onda mrzim skupe stvari.
Ljudi moji, kako mrzim to porobljavanje cijenom! Kad kupis nesto skupo ti samo gledas da ga ne uflekas, da se konac ne izvuce, da ne ogrebes da mu ne bude sta… ne znam je li to upravo strategija kojom ovi poznati dizajneri porobljavaju ljude??
Na majcu da stave cijenu polovnog auta?
MIslim da je to strategija.
jer lijep dizajn sigurno nije.
Neki dan prolazim kraj izloga Versacetovog 😛 i ne mogu da vjerujem sta su stavili u isti.
Kod nas na pijaci takvih stvari na kilu samo sto su dodzaba!

I kontam: pa covjece, ovo se jedino i prodaje zato sto je skupo, da ga dijele dzaba niko ovo smece htio ne bi.

Hej…lud´lo!

Put oko svijeta- realno ili virtualno,
rad na projektu u po noci,
avokado za dorucak,
losos iz sjevernih mora za rucak,
pisanje diplomskog za stolom u basti,
placanje racuna internetom,
shopping prije zore,
skokovi s ruba svemira,
ponori na dno okeana,
OMG, u fantasticnom vremenu zivimo!

Toliko slobode,
granice su nestale!

Pozeli,
jer sve je moguce.

Umjesto pamcenja cinjenica, guglanje,
umjesto posjete, skajpanje,
umjesto muskog spola, zenski
ili oba,
umjesto veze, kontakt,
umjeste mene- avatar.

Dok struje ne nestane…

Struje nema,
letova nema,
interneta nema,
strpljenje smo zaboravili,
skromnost smo isfurali,
znanje nam se ugasilo.
Doslovno.

Sjedimo u mraku ali vidimo
da bolje je biti slobodan- ograniceno
nego bezgranicno – ovisan.

Prnje koje zivot znace

Dunjina prijateljica s posla je iznenada preminula. Ono, samo se nija pojavila u sudu. Dunja sem sto je bila tuzna, sokirana, zatecena bila je i uplasena, jer nakon godina i godina sjetila se one “ako umrem” (valjda joj je ona “samo se umrijet´ MORA preteska i za pomislit´). Tu noc dugo je razmisljala o smislu zivota i odlucila je da ce od sutra drugacije- jer zivot ne moze biti samo sljakanje od jutra do sutra i uvijek prerana i iznenadna smrt na kraju. Rano je otisla u banku, sa racuna podigla 700 KM…i otisla u shopping. Kupovala je do zadnje marke sve prnje koje je zeljela ali su joj inace bile preskupe jer je novac stedjela za prece stvari. Sam pogled na markirane vrecice bio joj je dovoljan da se osjeca sigurnom i zasticenom.
Dunja je shvatila da je smisao zivota biti dobro obucen.
A ja sam shvatila da je Dunja zapravo klinicki mrtva.

Alma je prije par dana napunila nesto godina. NA taj svoj neki rodjendan shvatila je zasto ni kao dijete nije voljela rodjendane i zasto je na svoj 13.ti plakala k´o gladna godina.
Shvatila je da se godine ne “pune” nego se prazne….a Alma nije znala koliko joj je na njenom “racunu” jos ostalo.
NJen pazljivi i imucni muz joj je donio poklon uprkos njenom ignorisanju rodjendana. Otvorila je vrecicu a unutra su bile 2 lijepe i preskupe krpice, i racun od nekih 350 eura.
Tu vecer Alma je plakala i molila muza da prnje vrati, i umjesto toga dadne joj novac jer je znala da poneki otac prehrani cetvoroclanu porodicu mjesec dana od tolike sume. Zeljela je tim novcem uciniti nekome dobro.
Alma je shvatila da je radost darivanja daleko veca od radosti primanja i da je odjeca ahireta i bolja i trajna nego ona sto je tu vecer dobila. A osim toga, nije ni malo bila impresionirana ni markom ni cijenom odjece.
RAzumjela je da odjeca sa smislom zivota nema apsolutno nista!
Alma je ziva. I zdrava.

A ti? Jesi li Dunja ili Alma?

*Dunja i Alma nisu stvarna imena, ali likovi i dogadjaji su stvarni i iz moje okoline.

“Kad se vremena priblize”

Osjetis li kako vrijeme ubrzava?
Pratis li ubrzani razvoj tehnologije?
Sve brze nacine transporta i komunikacije?
Vidis li ubrzano zagrijavanje?
Sve brze obrazovanje, vijesti, dijete?
Brzu hranu?
Djecu iz epruvete?

Ubrzanje je pouzdan pokazatelj
da smo se zakotrljali nizbrdo.

Mrtva priroda

“One of the interresting things about human beings…When we look at eachother, all we see is dead cells (skin, hair, nails…)”Hamza Yusuf

A mi po cijeli dan njegujemo i tetosimo mrtve celije.
Farba se i njeguje kosa,
maze se i sminka koza,
pustaju i nadogradjuju nokti.

Covjece, bogatstvo se sruci u proizvode za “ozivljavanje” mrtve tvari.

Sta je s nama, gdje nam je pamet??

Ali stvarno, zar smo toliko “odumrli” da smo srce i dusu uspjeli ugusiti pod debelim slojem koze??? Noktima smo zgrebali sivu materiju uma.

O Zivi i Vjecni, zastiti nas od zla nas samih i nepravde koju sebi cinimo!
Amin…

Patološki žalov!

Jedna paralela za danas:
moje mladje dijete je najljepse dijete na svijetu, najsladje, najumiljatije 🙂 prgavo k´o niko u familiji i stalno place. Place kad nesto hoce, kad nece, kad joj smeta, kad joj se svidja, iz dosade, od umora, place kad ima i kad nema razlog, i kad prodje par sati bez placa- onda place samo da oplace!

Znaci, voli dijete plakat´.
Ljubi je majka!

Voli i da jede,
cak je jednom u ordinacija navalila na akvarij sa ribicama:
“Mama, njam njam!!MAMA NJAM NJAM!”
Ribofil.

DakleN, zbog tog neprestanog pomagaisanja,
mi smo ogluHli na njeno kukanje i zaljenje.

Tako se desi jutros da ja zatvorim vrata, a ona zapomaga.
JA nista. Jer ona uvijek place.
Nakon minut je pogledam, dva prstica zaglavljena u vratima :(((
Sreca je da su vrata balkonska, pa ima ona guma….znaci, pola jada.

I placuci s njom nad svojom nepaznjom,
sjetih se nekih ljudi koje bih, kao i ovo svoje celjade, mogla opisati kao patoloske zalove.

To su one osobe koje se konstantno zale na sve mrtvo i zivo.
Zale se na svoju sudbinu, srecu i nesrecu,
a sve u zelji da svojom jadikovkom zadobiju paznju.

A kad im zivot stvarno pricepi prste,
vac ih niko vise ne dozivljava ozbiljno.
Samo su buka u komunikacijskom kanalu.

Pokusavajuci zadobiti paznju i sazaljenje ljudi,
postigli su upravo suprotno.

Gospodaru milostivi, sacuvaj nas od nezasite duse i
ucini nas onima koji su zahvalni i priznaju Tvoje blagodati!
AAAMIIIINNN

Slovo o karakterima

Pojam uspjeha danas- hvali te i voli mnogo nepoznatih ljudi.

K´o da je to nesto.
U vremenu selfmarketinga,
selffotosopinga,
self…fija- prodaj se dobro, kupice te.

De budi uzor i hvala onima koji te pravo dobro znaju,
cik ti bilo!

Opazanje o EUropi

Ovdje u svapskim marketima i med (znaci, rok trajanja: vjecno) se prodaje u pakovanju od 100 g.
U turskim marketima ni jaja ne mozes kupiti u skoljci manjoj od 30 kom.

Slika stanja porodice 🙂

Znate li da ovdje postoji izraz Wochenendfamilie? Vikend porodica.
Lud´lo, covjece.