Dunjina prijateljica s posla je iznenada preminula. Ono, samo se nija pojavila u sudu. Dunja sem sto je bila tuzna, sokirana, zatecena bila je i uplasena, jer nakon godina i godina sjetila se one “ako umrem” (valjda joj je ona “samo se umrijet´ MORA preteska i za pomislit´). Tu noc dugo je razmisljala o smislu zivota i odlucila je da ce od sutra drugacije- jer zivot ne moze biti samo sljakanje od jutra do sutra i uvijek prerana i iznenadna smrt na kraju. Rano je otisla u banku, sa racuna podigla 700 KM…i otisla u shopping. Kupovala je do zadnje marke sve prnje koje je zeljela ali su joj inace bile preskupe jer je novac stedjela za prece stvari. Sam pogled na markirane vrecice bio joj je dovoljan da se osjeca sigurnom i zasticenom.
Dunja je shvatila da je smisao zivota biti dobro obucen.
A ja sam shvatila da je Dunja zapravo klinicki mrtva.

Alma je prije par dana napunila nesto godina. NA taj svoj neki rodjendan shvatila je zasto ni kao dijete nije voljela rodjendane i zasto je na svoj 13.ti plakala k´o gladna godina.
Shvatila je da se godine ne “pune” nego se prazne….a Alma nije znala koliko joj je na njenom “racunu” jos ostalo.
NJen pazljivi i imucni muz joj je donio poklon uprkos njenom ignorisanju rodjendana. Otvorila je vrecicu a unutra su bile 2 lijepe i preskupe krpice, i racun od nekih 350 eura.
Tu vecer Alma je plakala i molila muza da prnje vrati, i umjesto toga dadne joj novac jer je znala da poneki otac prehrani cetvoroclanu porodicu mjesec dana od tolike sume. Zeljela je tim novcem uciniti nekome dobro.
Alma je shvatila da je radost darivanja daleko veca od radosti primanja i da je odjeca ahireta i bolja i trajna nego ona sto je tu vecer dobila. A osim toga, nije ni malo bila impresionirana ni markom ni cijenom odjece.
RAzumjela je da odjeca sa smislom zivota nema apsolutno nista!
Alma je ziva. I zdrava.

A ti? Jesi li Dunja ili Alma?

*Dunja i Alma nisu stvarna imena, ali likovi i dogadjaji su stvarni i iz moje okoline.