Sinoc je bila prohladna noc.
Dok sam pokrivala svoju usnulu djecu, ususkivajuci ih u udobne krevetice i tople pokrivace, kao da sam prvi put do tad shvatila da suprotnost “bitnom” nije “nebitno” nego “suvisno”.
Da je suprotnost “vrijednosti”-“teret”.

Jer ono sto nam je u zivotu zaista bitno je ono sto nas uspravlja nakog skrsenosti pod brigama, sto nam daje prostor da udahnemo nakon sto nas je u grudima stezalo..

Imati krevet je bitno. Krevet u obliku dvorca je suvisan.
Znam, jer sam bila na obje strane.

Postoji granica koju kad predjemo svaka dodana vrijednost postaje teret koji na grbaci nosimo. Koji za sobom vukljamo kroz zivot, i stenjemo pod njegovom tezinom a i dalje nabacujemo nekako se nadajuci da ce time postati laksi?!?

Imas vec ormar pun prnja, ali nekako mislis da ce te jos jedna haljina usreciti.
Imas vec glupavi TV, ali osjecas da ti do istinske srece fali jos samo 3 incha.
i HD, naravno.
Imas krov nad glavom, krevet i pokrivac- 3 sloja zastite na sebi, ali ti nisu dovoljni.
Tebi trebaju 3 jorgana. Ili jorganu treba natpis:JOOP.

Trik je sto vecina nas nije svjesna da se nalazi u tom optimalnom stanju,
stanju istinskog bogatstva: kad su potrebe zadovoljene, a visak nedostupan.

“Ko osvane zdrav, siguran i ko ima nafake koliko mu je dovoljno za taj dan, kao da je sakupio sav dunjaluk i sve njegove blagodati” Poslanik s.a.w.s.
“Eto uputstva”, kazem sama sebi.

Onda pocnem brojati sve blagodati koje su mi date,
koje su mi “treci jorgan” a nekome bi bile prvi sloj zastite.

Kako je insan nezasit. A nezahvalan. Ili je to dvoje isto?

“If you feel the need to give back to society, it means you already took TOO MUCH!”